Dolina Neretve je jedan od najljepših i najslikovitijih krajeva naše domovine, jedina je hrvatska delta i sadrži najveće i najvrjednije ostatke sredozemnih močvara na istočno jadranskoj obali i jedno je od malobrojnih takvih područja preostalih u Europi. Cijeli prostor delte predviđen je za zaštitu u kategoriji parka prirode. Od nekadašnjih dvanaest rukavaca, koji su se granali deltom, nakon opsežnih melioracija danas su preostala četiri. Nestao je dio pripadajućih močvarnih prostora, jezera i lagune,ali na tom kultiviranome području očuvani su rascjepkani ostaci negdašnje jedinstvene mediteranske močvare. Pet lokaliteta, u ukupnoj površini od 1.620 ha, zaštićeno je u kategorijama ornitološkoga rezervata.
Dolina Neretve svoj je novi, u nekim dijelovima podosta promijenjeni izgled počela dobivati tek krajem 19. stoljeća regulacijom dijela Neretve . U tom je razdoblju primarno močvarno područje velikim dijelom pretvoreno u plodno tlo, koje je stanovnicima toga kraja omogućilo uzgoj brojnih poljoprivrednih kultura,posebno agruma. No, na sreću zaljubljenika u prirodne ljepote, u neretvanskom području uz plodne plantaže i vrtove postoje još uvijek očuvana močvarna područja koja su ujedno i jedna od posljednjih takvih područja na cijelom Mediteranu. Dolina Neretve danas baš kao i u davna vremena obiluju barama, rukavcima, lagunama i jezercima bogatih ribom i vodenim biljem, ispresijecanim tlom prekrivenim šikarom, trstikom i raznolikim biljem koje skriva mnoštvo žaba, ptica i drugih močvarnih životinja.
U delti Neretve ukupno je zabilježeno čak 310 vrsta ptica, od kojih 115 gnjezdarica. Područje je važno prvenstveno kao odmorište za ptičjih selidba i zimovanja. Ušće je, s plićacima i sprudovima, najvrjednije za selidbu ćurlina, čigra i galebova. Trščaci i vodene površine važne su za selidbu i zimovanje guščarica, a trščaci, okolne livade i šikare za različite ptice pjevice. Ovdje gnijezde neke europski ugrožene vrste, kao što su bukavac, patka njorka i morski kulik, koji gnijezdi na pjeskovitim plažama na ušću Neretve, te brkata sjenica, za koju je ovo jedini lokalitet gniježđenja u primorskome dijelu Hrvatske. Trščaci su važni za gniježđenje kokošice te raznih vrsta štijoka i trstenjaka.
Brojnost ptica je danas smanjena, ali broj vrsta još je velik i vrijedan. S obzirom na sastav ptičjih vrsta i važnost delte za ptičje selidbe i zimovanja, taj je prostor još od međunarodne važnosti. Zahvaljujući očuvanoj i netaknutoj prirodi u neretvanskom području cvjeta poseban ekoturizam i fotosafari, koji nudi jedinstvene izlete tradicionalnim, stoljećima očuvanim neretvanskim lađama.
U dolini Neretve, u Metkoviću je i jedna od najvećih ornitoloških zbirki u Europi. Otvorena je od 1952. godine i sadrži više od 200 prepariranih ptičjih vrsta među kojima su mnoge danas rijetke i ugrožene, primjerice bukavac, patka njorka,crna liska i crna roda.
No, osim prirodnih ljepota i neobične raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta, područje doline Neretve obiluje spomeničkom baštinom koja svjedoči o tisućljećima čovjekove nazočnosti. Otimanjem plodnoga tla od močvare i razvijanjem prometnih pravaca prema unutrašnjosti stvarali su se uvjeti za razvoj naselja. Brojne su prapovijesne utvrde i naselja te grobne gomile razasute po uzvišenjima i nižim predjelima uz Neretvu. Čini se da su to područje još u željezno doba naseljavala ilirska plemena. Stari Grci su u 4.stoljeću pr. Kr. osnovali emporij (luku), koja se razvila u nadaleko poznato trgovište Naronu, današnji Vid blizu Metkovića u kojem se danas nalazi i arheološki muzej Narona. Po cijeloj delti oko Narone bila su razasuta prigradska naselja i gospodarska imanja, čije ostatke danas krije močvara i riječni nanosi. O rimskome razdoblju također svjedoči bogata spomenička baština – gradski bedemi s kulama, rimske vile, mozaici, nadgrobni natpisi. U vrijeme cara Augusta Narona je bila upravno središte. Godine 1996. u središtu Vida, na glavnome trgu (Augusteum), otkopani su ostaci hrama u kojemu je pronađeno 16 kipova bogova i božica, među kojima se ističe impresivna, 3 metra visoka, statua cara Augusta u odori imperatora.
Kršćanstvo se može pratiti na području donjega toka Neretve već od sredine 5. stoljeća. Od ranokršćanske sakralne baštine ističe se bazilika sv. Vida, s izvanredno očuvanom krstionicom na mjestu današnje crkve u Vidu. Malo je sačuvanih spomenika iz srednjega vijeka. Za turskih napada, potkraj 15. stoljeća, srušeno je nekoliko crkava, a spomen na ta vremena čuva još dojmljiva utvrda Norinska kula, na ušću rječice Norin u Neretvu. Zbog čestih ratnih sukoba, iz doba Mletačke Republike nije preostalo važnijih spomenika. Tradicijsko graditeljstvo u donjem toku Neretve ima svoje posebnosti te se također uvrštava u spomeničku baštinu toga kraja.
Izvanredne mogućnosti turizma i ekološke poljoprivrede u sprezi sa zaštitom prirode koju nudi ovaj kraj obećavaju mu lijepu budućnost.
(Korištene su slike s web Davorke Kitonić)