Limuni

BILJKA

Limun je lijepa i vrlo dekorativna zimzelena biljka koja naraste od 3 – 6 m visine, sa sjajnim listovima, bijelim cvjetovima jakog mirisa i osvježavajućim plodovima. Listovi su svijetlozelene boje, jajoliki ili nešto produženiji, mirisni, peteljka je gola bez krilaca. Plodovi limuna mogu biti ovalnog ili okruglog oblika, žute su boje, a unutrašnjost je ispunjena sokom. Meso je razdijeljeno od 8 – 12 režnjeva u kojima se nalaze sjemenke. Kora može biti lagano hrapava ili glatka, a s unutrašnje strane obložen je bijelom spužvastom ovojnicom koja se zove albedo i nije jestiva. Sočnog je i kiselog ukusa. U odgovarajućem podneblju limunovo drvo rodi dva puta godišnje. Proljetna cvatnja traje najmanje dva mjeseca. Isto toliko dugo zreli plodovi mogu čekati branje na grani, što dozvoljava neprekidno branje tijekom cijele zime, od studenog pa do travnja ili svibnja. Kod nas, u našim prilikama, limun razvija vegetacijski rast nekoliko puta tijekom godine. Zato se na stablima limuna često mogu naći istodobno i cvjetovi i plodovi u različitom stupnju razvitka. Limune uglavnom dijelimo na žute i zelene, no to je samo komercijalna podjela, jer rastu na istom drvetu. Zeleni limun se razvija iz proljetnog cvijeta drveta umjetno, namjerno izazvanom sušom koja mora trajati 40 dana između lipnja i srpnja. Tako dobijen proljetni plod ima tanku, zelenu koru i vrlo sočno meso. Takav plod podnosi duga putovanja i skladištenje pa je moguć izvoz po cijelom svijetu. Uobičajeni žuti plodovi, koji su uobičajeni na tržištu, rastu na istom drvetu, samo što dozrijevaju zimi. Ovaj način korištenja drveta značajno skraćuje njegov životni vijek, ali kako je vrlo isplativ, vrlo često se koristi. Od svjetskih proizvođača limuna prednjače Meksiko, Indija i Iran, a od europskih Španjolska, Italija i Grčka.

PODRIJETLO I RASPROSTRANJENOST

Limun (Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus, te hibridno voće davnog križanja, po svoj prilici, pomela i citrone. Drevni citron (Citrus medica) bio je manji i smežurane kore, a korišten je u Mezopotamiji prije oko 6000 godina. Smatra se da limun, kao i naranča potječe iz Kine i Indije. Oko 700. godine je uvezen u Perziju, Irak i Egipat. Često je korišten kao ukrasna biljka. U Europu je prvi limun uvezen u Genovu sredinom 15. stoljeća. U Ameriku stiže 1493. godine, s Kristoforom Kolumbom. Riječ limun nastala je od arapske riječi līmūn (لیمون) Arapska legenda govori o značaju limuna. Jedan istaknuti Iranac bio je u tamnici. Prema zapovijedi cara bilo mu je dopušteno birati hranu prema okusu. Tamničar je dao prednost limunu, govoreći kako aroma razveseljuje misli, kora i sjemenka pomaže srcu, a u mesu se nalazi hrana, a sok gasi žeđ.

ZDRAVLJE

Limun je jedna od najkorisnijih namirnica na našem planetu. Štiti od jako velikog broja bolesti, te ga se s pravom može nazvati super-hranom. Pun je nutrijenata: sadrži bioflavonoide, pektin, folnu kiselinu, vitamini C, A, B1, B6, kalij, kalcij, magnezij, fosfor, mangan. Povoljno djeluje na rad jetre, crijeva, želuca, imunog, živčanog i kardiovaskularnog sustava. Zahvaljujući limunskoj kiselini, neutralizira otrovne tvari i njihovo djelovanje, olakšava probavu i ubrzava razlaganje masti. Sadrži visok postotak selena i vitamina C, koji povećavaju obrambenu moć i usporavaju starenje i vitamina B, neophodnog živčanom sustavu. Plodovi limuna pojačavaju apetit, djeluju dijetalno, okrepljujuće djeluje na na oslabljeni organizam. Plodovi limuna pokazali su učinkovite osobine u srčanih bolesnika, visokotlakaša, reumatičara. Liječenje bolesnog organizma i očuvanje kondicije uporabom ploda limuna danas je rašireno u cijelom svijetu. Plodovi limuna najviše se cijene prema količini vitamina C, jer ljudski organizam stalno ima najveće potrebe za tim vitaminom, a limun je gotovo sinonim za vitamin C. Odraslom ga je čovjeku dnevno potrebno 20-50 mg, a trudnici i do 100 mg. U jednom srednjerazvijenom plodu limuna ima obično oko 30 mg vitamina C, što je dostatno za jedan dan odraslom čovjeku. Sok limuna grijan do vrelišta ne gubi vitamin C, za razliku od drugih voćnih sokova. U tome mu mnogo pomaže prisutni vitamin P.  U sezonama gripe i prehlade svakako je dobro učestalije konzumirati limun kako bi doprinijeli jačanju otpornosti našeg organizma. Osim toga znanstvena istraživanja su ustvrdila da vitamin C doprinosi usporavanju pojave raka debelog crijeva i upalnih stanja kao što je astma, osteoartritis ili reumatoidni artritis.

Limun sadrži raznolike i jedinstvene fitonutrijente koji imaju značajna antioksidativna i antibiotička svojstva. Znanstvenici iz US Agricultural Research Service (ARS) utvrdili su da limonoide tijelo apsorbira podjednako kao i vitamin C. Limonoidi se lako probavljaju i oslobađaju u probavi, a u krvnoj plazmi ostaju do 24 sata, što je puno duže od ostalih sličnih nutrijenata (fenoli iz zelenog čaja i čokolade dostupni su 4-6 sati). Bioučinkovitost i dužina zadržavanja u krvi objašnjavaju njegova snažna antikancerogena svojstva. Preliminarna ispitivanja iz ARS-a pokazuju da djeluju i na snižavanje kolesterola. Istraživanje provedeno u australskom istraživačkom institutu CSIRO utvrdilo je da limonin može reducirati pojavu raka usta i grla za nevjerojatnih 40-50%. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje konzumaciju citrusa za očuvanje zdravlja kardiovaskularnog sustava. Prisutni nutrijenti sprečavaju oksidaciju kolesterola i nakupljanje na stijenke arterija, koje može uzrokovati moždani ili srčani udar.

Iako nam se čini da je zbog jake kiselosti možda neodgovarajući za probavni sustav, prava istina je da je limun u tijelu alkalan, te utječe na stabilizaciju pH faktora u organizmu. Ispitivanja pokazuju da otopljen u vodi može vrlo učinkovito ublažiti mučninu, žgaravicu, nadutost, potaknuti rad jetre i crijeva. Studija objavljena u British Journal of Nutrition utvrdila je da su žene koje su redovito pile sok od citrusa reducirale formiranje bubrežnih kamenaca. Limunov sok pomiješan s toplom vodom i medom pospješuje gubitak tjelesne težine te pomaže kod liječenja infekcija grla i bolesti desni.

Limun doprinosi zdravlju i ljepoti kože, zahvaljujući antioksidativnim svojstvima usporava starenje, doprinosi čistoći kože i eliminiranju mitesera i akni. Limunov sok može pomoći kod blagog uklanjanja mrlja na koži. Učinkovit je u borbi protiv prhuti i ispadanja kose, nakon pranja kose sok od limuna daje kosi sjaj i volumen te lagano posvjetljuje kosu.

UPOTREBA

Iako malo ljudi koristi limun za jelo, sam bez ičega, limun je izuzetno svestran. Njegov sok se često koristi za očuvanje boje voća, kad ogulite kruške i banane da ne potamne ili povrće poput krumpira, celera, artičoka. Limunova kora kao i sok koriste se kod pripreme slatkih i slanih jela. Kriške limuna su popularni dodatak  za tople i hladne napitke, a najpoznatiji hladni napitak sa sokom limuna uz dodatak šećera je limunada. Limunove kriške ili četvrtine manjih limuna, tradicionalna su pratnja u serviranju jela od ribe, pa tako kod pržene ribe svojom kiselošću apsorbiraju masnoću koja je ostala u ribi prilikom prženja. Marinirana riba u soku limuna poznat je specijalitet s Mediterana, a u Južnoj Americi se jedno od takvih jela zove Ceviche. Limunom možete marinirati bijelo meso prije termičke obrade ili pak pokapati nakon što je zgotovljeno.

Limun pojačava okus većini drugih namirnica i može se koristiti kao zdrava zamjena za sol, pa ga možete koristiti u juhama, umacima, marinadama i slično. Nekoliko kapi soka u vreloj vodi pomaže vam da se poširana jaja lakše zgrušaju, nekoliko kapi limuna će nekoliko žlica slatkog vrhnja pretvoriti u kiselo. Limun daje prekrasan okus slatkim jelima, a koristi se kod pripreme želea, marmelada, mousseva, sorbeta, sladoleda, a svježem će siru dati posebnu aromu i svježinu.

Limun može biti destiliran u alkoholnom piću, a jedno od njih je Limoncello, slatki digestiv koji se služi ohlađen iz zamrzivača. Eterična ulja u korici limuna imaju aromatičan okus koji poboljšava okus mnogim jelima pa tako koricu možete naribati, rezati na tanke rezance ili pak rezati trakice limuna s posebnim nožem za te namjene. Korica se koristi kao začin za umake i kreme od maslaca, mousseve, kekse, kolače i torte. Za blaži okus utrljajte kockice šećera u limunovu koricu tako da upiju ulje pa dodajte kockice šećera u umake, puding i dr. Koricu limuna možete kandirati, pa koristiti za ukrašavanje kolača i pudinga ili poslužiti uz kavu. U Dalmaciji, pogotovo južnoj, proizvode se, uz arancine (narančina kora) i limoncini, popularni domaći slatkiši napravljeni od limunove kore, umočene u šećer.

ZANIMLJIVOSTI O LIMUNU

• Na Siciliji, koja je imala velike probleme s opskrbom pitkom vodom, oduvijek se u sve zalihe pitke vode stavljalo svježe polovice limuna. Ljudi su iz iskustva znali da limun dezinficira vodu, a moderna znanost je to potvrdila. Možda iz tog prastarog običaja proizlazi današnja navika da poslužujemo vodu s režnjem limuna.
• Poznati po visokom udjelu vitamina C, limuni su lijek protiv skorbuta, smrtonosne bolesti uzrokovane nedostatkom vitamina C, koja se širila svijetom s brodova koji nisu imali dovoljno namirnica s vitaminom C. Do današnjeg dana, britanska mornarica ima pravilo da brodovi moraju nositi dovoljno limuna da svaki mornar može popiti uncu soka limuna dnevno.
• 1849. godine, za vrijeme Zlatne groznice u Kaliforniji, potražnja za limunom zbog saznanja o sprječavanju skorbut je porasla toliko da su rudari bili voljni platiti ogromne sume novca za jedan jedini limun ! Kao rezultat toga, posađene su velike plantaže limuna po Kaliforniji.
• Za vrijeme europske renesanse, dame koje su slijedile modne trendove, koristile su sok limuna da bi im usne bile crvenije!
• Limuni su nekoć bili tako rijetki da su ih kraljevi davali jedan drugome kao poklon.
• Sok limuna može posvijetliti kosu ! Jeftinija opcija „pramenova“, bez posjete salonu uključuje kombinaciju limunova soka s regeneratorom koja se nanosi na pramenove koje želimo posvijetliti, te se s tim na kosi sjedi na suncu par sati, te se ispere. Jednom tjedno je dovoljno ponoviti postupak i primijetit ćete da vam je kosa znatno svjetlija!